1.04. Slatka pobjeda

Povjesni dan je bio jučer za poduzetništvo u Hrvatskoj.

S jedne strane očuvana su brojna radna mjesta. Barem zasad. Jer nitko ne može znati ni predvidjeti što nas sve još čeka kada iziđemo ponovo iz kuća.

S druge strane, vjerujem da će ove mjere koje je donijela Vlada, otpis doprinosa i djela poreznih davanja, uvelike pomoći da taj pad u dubinu krize bude što plići i što kraći.

A ono najviše što mi je srcu drago je to, što je ova krizna situacija iznjedrila nekoga tko konačno zastupa sve nas male poduzetnike, obrtnike, paušalce. Baš zastupa naša prava i interese, a ne da se pretvara da to radi kao HOK, HUP i slični.

Hrvoje Bujas, svaka čast. Neka se i naš glas konačno čuje. Hvala!

Jer, svi ostali imaju neka svoja prava i zakon ih štiti, bar u nekoj mjeri. Samo smo mi uvijek kao dr*k na cesti. Mi nemamo prava za naknadu s biroa, nemamo sindikata, nemamo vremena prosvjedovat na ulicama, radimo za ono što nam ostane nakon što sve poplaćamo, i na kraju za sve što radimo odgovaramo cijelokupnom svojom imovinom. Prijete nam ispekcije, zaštite potrošača, svi mogući i nemogući propisi i ograničenja. I za svoje greške odgovaramo svom svojom imovinom.

Sindikalist Ribić (uh, uh, koliko bahatosti, arogancije i sebeljublja u jednoj osobi) spominje neke Bentley-e koje poduzetnici voze. Koju frizerku, malog trgovca ili vlasnika lokalnog kafića poznajete, a da vozi Bentley?

Ja nijednog. Kamo sreće da ih ima što više.

99,7% poduzeća i obrta su mala, mikro i srednja poduzeća. Samo 0,3% su velika. 0,3% su velika.

Znači, kud god se okreneš i kamo god kreneš, ideš kod privatnika. Svaki kafić, restoran, frizer, radio, trgovina, kozmetičar, cvjećar, proizvođač pvc stolarije, namještaja, zidar, keramičar, fitnes centar, slastičarna, učilište…nastavi niz…čega god da se sjetiš i kamo god da kreneš, privatno.

Nakon ove krize sigurno je jedino to, da više ništa neće biti isto. Ni mi, niti načini poslovanja. Već se sada sve mijenja. I mijenja se na bolje.

Tek kada se temelji uruše, možemo graditi nešto novo. Ovo nam je svima prilika da mijenjamo stvari na bolje. Na svim razinama društva i rada.

Vrijeme je da shvatimo da smo svi dio jedne cjeline i da svi trebamo jedni druge. Vrijeme je da se konačno počne cijeniti rad, a ne nerad. Vrijeme je kada izlazi na vidjelo kakvi smo ispod maski. Vrijeme je koje će iznjedriti neke nove ljude, neke nove vođe.

One odluke koje donosimo danas, u krizi, pokazatelj su kakvi smo zaista. Koliko empatije, razumijevanja i solidarnosti imamo jedni prema drugima.

Na velikom su testu danas i svi oni koji vode i ovu državu, i gradove, pa redom prema niže. Do samog pojedinca.

I najbolja poruka koji je Hrvoje rekao na kraju jučerašnje emisije Otvoreno, a koja sve govori je:

Iskoristimo ovu nevolju, ovaj korona virus. Kao jedan izazov koji ćemo prebroditi i sutra početi graditi Hrvatsku 2.0. Sa efikasnom manjom birokracijom, sa kvalitetnim segmentom javnih usluga.

E-Hrvatska za 21. stoljeće nama treba!

Hrvoje Bujas

Share: