29.03. nedjelja – dobro u krizi

Već neko vrijeme razmišljam da pišem svoj jutarnji dnevnik ovdje. Intenzivno je ovo vrijeme, i sasvim sigurno vrijeme promjena. Kako vanjskih, tako i unutarnjih. Neka ovdje bude barem dio mojih razmišljanja. S vremenom ću vidjeti kako se sve razvijalo.

Probudila sam se sa razmišljanjem kako nam je jako lako pasti i podleći negativi u ovo vrijeme izolacije i opće neizvjesnosti. Nastojim skretati misli sa crnih misli.

Kada izuzmem brigu oko posla i trenutnog ne rada, čak mi i paše to da sam doma i izolirana od svijeta. Bar na neko vrijeme, ne predugo. Introvert. Neka sreća i u tome.

Zapravo mi je to uvijek i bila neka vizija odličnog godišnjeg odmora. Idealna verzija bi bila da sam negdje na moru, čak otoku, van sezone. Taman ovako u proljeće, može i jesen.

Što se tiče te neizvjesnosti oko posla i općeg preživljavanja, i o tome sam naravno puno razmišljala i zbog toga malo spavala noćima. Sad sam s tim ok, trenutno. O tome ću pisati neki drugi dan.

Budući da je nedjelja i jako, baš jako lijepi sunčani dan, navest ću zbog čega je ova kriza oko korone i dobra, tj. koje nam dobro donosi ili možda donese.

7 dobrih stvari korona krize

Više smo s obitelji. Iako onima koji nisu navikli toliko biti zajedno, može biti i problem. Mi jesmo, pa mi je ok. Zapravo smo samo malo više zajedno nego inače. Nemamo (više) male djece ni školaraca, pa nas je ta priča oko škole od kuće mimoišla.

Godišnji od mjesec dana nisam imala nikada u svom radnom vijeku. Trgovci nemaju godišnji od mjesec dana. Dva tjedna koja uspijem ukrasti ljeti, i to je najduži period u komadu. Ima još djelova godine kada imam više slobodnog vremena, ali to vrijeme nikada nije sasvim i potpuno oslobođeno posla, ili razmišljanja o poslu.

Imamo više vremena za sebe. Konačno imam više vremena za čitanje, pisanje, za raditi nešto bez pritiska i sa osjećajem da sutra već se može zagužvati s poslom. To je valjda taj osjećaj kada radiš za drugog, pa si slobodan od posla i na pravom pravcatom godišnjem. Trenutno mi se sviđa taj osjećaj (nastojim biti što je više moguće u sadašnjem trenutku, i ne razmišljati o “poslije”).

Kuće i stanovi će nam valjda svima biti čisti i blistavi. Ormari i ladice očišćeni i pospremljeni od suvišnih stvari “koje će nam jednom trebati”. To još nisam sasvim postigla. Čeka me još pranje zavjesa i svih deka, ali kao, imam još vremena. Svakako je u planu.

Priroda se definitivno oporavlja i odmara od nas ljudi. Ovo zaslužuje visoko mjesto na ljestvici pozitivnih stvari.

Možda si osvjestimo što je to što nam je najvažnije u životu. Zapravo moj cijeli život je neka fkn kriza. Uvijek borba sa nečim. Uz rijetke predahe. Koliko god zvučalo kao klišej, dok smo god svi živi i zdravi u obitelji, nekako će već biti i nekako ćemo se već snaći. Ne dao Bog većeg zla. A da će biti teško, bit će. Svakako je ovo tema za opširnije razlaganje ubuduće.

Točno prije tjedan dana bio je potres u Zagrebu. Sreća u nesreći je bila ta što se to desilo rano ujutro na neradni dan izolacije zbog korone. Ne želim ni zamišljati što bi bilo da je bio redovni radni dan. Ljudi po cesti i na nogostupima, gdje sa zgrada padaju komadi zidova. Djeca sama doma. Opća panika. Ovako su barem obitelji bile skupa. Dobro je sve još prošlo. Moglo je biti puuuuno gore. Hvala Bogu da nije. Iskreno suosjećam sa svima koji ne smiju živjeti u svojim kućama i stanovima.

Sve ovo mi se čini kao neko upozorenje Odozgo.

Nadam se da ćemo ga ozbiljno shvatiti.

P.S. Ovo su samo neke od dobrih strana, sigurna sam da ih ima još :).

Share: