“Da li meni ovo čini dobro?”

Ovo je jedna od rečenica koja mi je služila kao podsjetnik i svakodnevna afirmacija prije dvanaest godina. Danas je to dio mene i rijetko se trebam podsjećati da ono sa čime se ne osjećam dobro maknem od sebe. Bilo da je riječ o ljudima, informacijama, situacijama ili stvarima.

Čini mi se da se tu i krije tajna “pozitivnog razmišljanja”. 

Teško je biti pozitivan ako su oko tebe ljudi koji stalno nešto kukaju, grintaju, krive sve druge, a nikada sami ne preuzimaju odgovornost. Ako živiš u neprestanom konfliktu sa okruženjem u kojem jesi. Ako gledaš vijesti, kojih uvijek ima i koje su 99% negativne. Što imaš od toga da znaš sve te negativne informacije, a koje nemaju apsolutno nikakav učinak na tvoj život. To što je tamo netko nešto negdje napravio, baš nikako neće u tvom životu ništa promijeniti.

Ja sam to shvatila kada sam postala svjesnija same sebe i kada sam se više počela promatrati “izvana”. Npr. gledam vijesti ili neku emisiju i pričaju o nekoj nesreći, ili nasilju ili o čemu god već pričaju. Od samog gledanja i slušanja tih i takvih informacija koje moj mozak upija, ne osjećam se dobro. U meni izazivaju ljutnju, bijes, nemoć i ostaju još dugo u meni. I što da radim sada s time? Da li mogu kome od sudionika bilo koje priče pomoći? U najvećem broju slučajeva ne mogu. Zašto da onda to uopće slušam i gledam?

Politiku i političare je teško sasvim zaobići. A zaobilazim ih najviše što mogu. Njihovi postupci itekako utječu na naše živote, i zato se ponekad osjećam baš frustrirano. I sasvim razumijem sve one koji su otišli zbog tih se*onja van. Ali da bi nešto tu mijenjali, morali bi se udružiti kao narod i nešto poduzeti. A za to, čini mi se da prvo moramo osvijestiti sami sebe.

Kao što je Srđan Roje u jednom predavanju jako lijepo rekao: “Biramo ljude koji će nas voditi, umjesto da biramo ljude koji će nam služiti kao narodu. Kada će nam se ponuditi na izbor političari kojima će biti cilj služenje narodu, tada ćemo moći izabrati drugačije.” Zato ja za sada biram da ih ignoriram što više mogu, kako bi me ljutili što manje :).

I to se odnosi na sve vrste sadržaja i informacija. Vijesti, novine, fb i razni portali, filmovi, knjige, časopisi. Sve od čega osjećam nelagodu, to nije za mene.

Ljudi uz koje se osjećam da me vuku prema dolje, koji mi svaki puta samo crpe energiju i u čijem društvu mi nije ugodno, također ne trebam u svom životu. Ako netko treba moju pomoć, uvijek sam tu, ali za nečije gluposti zaista nemam vremena na gubljenje. Jer, pomoći možeš samo onome tko želi da mu se pomogne, i tko je spreman nešto mijenjati.

Ono što bi navela kao još jedan izvor negativnih osjećaja su i razne situacije u kojima se možemo naći. Kada razmišljam o tome, shvaćam da tu veliku ulogu igra naš ego. Često sam se dovodila u situacije koje su ostavljale negativan osjećaj u meni, zato jer sam vjerovala da sam u pravu i u to nastojala uvjeriti i one koji su mislili drugačije. Krivo, jako krivo.

Prvo, svatko vidi stvari iz svog ugla gledanja i kroz prizmu svojih iskustava i uvjerenja. I samim time, svatko od nas ima svoju istinu koja je ispravna za njega. Od kada sam to osvijestila, nemam nikakvu potrebu uvjeravati bilo koga u bilo što. Znam što je moja istina oko meni bitnih stvari, to mi je dovoljno. I to mi donosi veliki mir. A kao drugo, prihvaćam i vjerojatnost da nisam i ne trebam ni biti uvijek u pravu. Ipak smo tu da učimo cijeli život :).

Još jedna od rečenica koje se rado prisjetim je i citat Paula Coelha iz knjige “Brida”.

“Čini svoje i ne brini za ostale! Vjeruj da Bog razgovara i s njima i da se i oni trude otkriti smisao života.”

Toga se uvijek sjetim, jer znam da svatko ima svoj put. Ali, to ne znači da ja moram biti na tom putu ako mi se to ne sviđa. To sam si slikovito predočila kao puzzle. Ne odgovaramo svi svakome i nismo svi dio svačije slike. Bitno je da sam okružena onima s kojima kliknem i s kojima se bar uglavnom razumijem :).

I kada sam malo po malo, osluškujući i promatrajući sebe, svoje emocije i osjećaje, uklonila najveći dio onoga što me ostavlja u negativnom raspoloženju, ostalo mi je prostora, vremena i energije za primjećivati i živjeti većinom u pozitivnom raspoloženju.

Slušam, gledam i čitam samo ono što me inspirira, uči ili zabavlja. Biram biti u društvu onih čije me društvo veseli. Nastojim kontrolirati svoje reakcije i ponašanje kada to situacija zahtijeva (uh! na tome treba stalno raditi, jer to je posao bez kraja :)).

Htjeli mi to ili ne, ali sve što dođe do nas i prođe kroz naše misli i srce, svjesno ili nesvjesno, ostaje dijelom u nama i time utječe na naš život.

Kakvim se sadržajima, mislima i emocijama više izlažemo, takav će biti i naš pogled na svijet oko nas. Ono na čemu nam je fokus, to raste i toga imamo i primjećujemo sve više oko sebe. Ako to znam, tada biram samo ono što je za mene dobro….Zato birajte mudro :).

I to je stalni proces, kao održavanje vrta. Redovito treba plijeviti korov, a ostavljati samo ono što želimo da dalje raste kako bi uživali u njihovim plodovima i ljepoti.

Na primjer, na društvenim mrežama redovito blokiram sve sadržaje za čije objave pomislim “a što to meni treba u životu? kakvo dobro mi to donosi?” I time se vodim i u svim drugim područjima života.

Našim mislima i postupcima nitko drugi ne može upravljati do nas samih. A naše misli, emocije i postupci kreiraju i naš život. I tu je potrebno napraviti svjestan izbor. Što ćemo pustiti do sebe i kroz svoje filtere, a što ćemo ostaviti van svog dometa. Izbora uvijek ima i on je na nama samima, koliko god ponekad bio i težak.

Mijenjati svejedno ne možemo nikoga drugog. Jedino i samo sebe.

Sami biramo smijer kojim ćemo ići.