Kako dalje kada smo suočeni sa najgorim?

Što je zapravo najgore?

Za svakoga je to možda nešto drugo. Za mene bi najgore, općenito u životu, bilo da se ne daj Bože, ozbiljno razboli netko iz najuže obitelji. To su borbe neke savim druge vrste i dimenzije i ne spadaju u ovu kategoriju ekonomskog crnog scenarija.

Iako, može utjecati uvelike na zdravlje svih nas. Naročito psihički. Vjerujem da je najvažnije izvući živu i zdravu glavu iz ovog svega trenutnog, ali i onoga što nas tek čeka.

Za sve drugo već će se pronaći neko riješenje.

Možda može pomoći ako unaprijed zamislimo neki najcrnji poslovni scenarij u slučaju konačnog poslovnog ili financijskog kraha. Što je to najgore što nam se može dogoditi i da li je zaista tako strašno?

Moj scenarij je, ako i ode k vragu sve ovo što stvaram i radim zadnjih 13 godina, puno sam putem naučila i to znanje ću primjeniti i iskoristiti na nešto drugo. Čak i ako ću morati raditi za nekog drugog da preživim neko vrijeme.

Zapravo ne vjerujem da će uopće do toga doći, ali, da ostanem baš bez svega, spremna sam ići ispočetka. Samo nek je zdravlja, koliko god to zvučalo kao kliše.

Nema nikog da nas spasi

To ne znači da treba sjediti, kukati, plakati i čekati da nam rješenje padne s neba u krilo, ili da nas netko dođe spasiti. Nema nikog da nas spasi kao pojedinca, sve je na nama samima.

Isto tako, još važnije je imati u glavi scenarij u kojem na kraju bude sve još i bolje. Tu sliku treba uvijek imati u glavi, jer će nas to vući naprijed. Izlaza uvijek ima, iako taj izlaz možda nije ono što smo planirali da će nas zadesiti.

Kažu da je svaka kriza i nova prilika, često i je. Svakako je prilika da se pročisti od svih onih slabih i nepotrebnih karika u poslovanju i posveti učvršćivanju onoga što treba učvrstiti i ojačati. Tu mislim na uklanjanje nekih djelova poslovanja koji nam samo troše vrijeme i energiju, a donose malo koristi i dobiti.

Od kuda krenuti?

Vrijeme je da se prilagodimo novonastaloj situaciji koliko god trenutno možemo, da vidimo na čemu trebamo poraditi i što možemo unaprijediti.

Navest ću par primjera koja mi padaju na pamet:

• Uvesti nešto novo u poslovanje, a što je blisko ovome što već radimo. Npr. frizerski salon može prodavati preparate za kosu i davati savjete oko njege kose na društvenim mrežama. Može prodavati nakit za kosu mladenkama (to znam da se traži i da ga baš i nema :)).
• Proširiti poslovanje u vidu suradnje: slastičarna ili oni koji peku kolače možda mogu dogovoriti sa nekim kafićima ili restoranima da prošire ponudu sa slasticama. U dobrom dijelu restorana, pizzeria i sl. možeš naručiti jedino palačinke za desert. A sigurna sam da bi dobar dio gostiju pojeo i neku finu, moderniju slasticu, samo da je u ponudi.

Ne znači možda da će ovo postati glavni izvor prihoda, ali kada se sa više strana slijeva na isto mjesto, sve se računa i može biti značajno za opstanak. Možda čak i puno više od toga.

Šira prespektiva – nove mogućnosti

Da bismo mogli vidjeti neka druga rješenja i opcije, potrebno je izdići se iznad situacije i sagledati je iz šire perspektive. Kada smo udubljeni samo u probleme i crne prognoze, teško da ćemo vidjeti neko konstruktivno rješenje.

Možda se naš posao mora mijenjati u manjem dijelu i samo prilagoditi. A možda je vrijeme i za neke veće promjene ili čak sasvim nove smjerove poslovanja.

Prateći situaciju, vidim da su neki zatvorili svoje tvrtke i obrte i na taj način se poštedjeli daljnjih muka i neizvjesnosti. Ako procjenite da je to u ovom trenutku rješenje, zašto ne. Svatko treba za sebe vidjeti što će i kako dalje.

Ovo je dobro vrijeme da se osvrnemo oko sebe i vidimo koje to sve potencijale imamo, a ne koristimo. Bilo poslovno ili privatno.

Znam ljude koji imaju nekretnine koje im stoje prazne i neiskorištene. Sva imovina koja nam stoji neiskorištena je samo trošak. Imovina bi nam trebala biti izvor prihoda, nikako trošak. Uz neka manja ulaganja (naravno ovisi o stanju prostora), ako se iznajmi, čak i za neki manji iznos u vrijeme krize, to postaje izvor prihoda i smanjuje nam trošak paušalnih režija.

Možda imamo neki manji komad zemlje koji možemo iskoristiti za sadnju povrtnjaka, ili veći, gdje ćemo posaditi nešto što ima veći prinos prihoda od npr. pšenice. Ne znam puno o poljoprivredi, ali znam da je svake godine problem niska cijena pšenice. Treba se odmaknuti od svih tih zastarjelih načina razmišljanja i rada i okrenuti se nečemu modernijem i isplativijem.

Svakako je važno neprestano učiti, proširivati svoje znanje, unapređivati ga i ići u korak s vremenom. To je neprestani proces, jer danas više nego ikad, stvari se mijenjaju jako brzo, i isto tako brzo možemo zaostati ili nestati s tržišta.

Ova kriza će nam sigurno donijeti i puno dobroga. Osvještavanje ljudi, digitalizaciju, neke nove spoznaje, reforme…čišću planetu. To ćemo ipak bolje moći vidjeti tek s odmakom vremena.

Opstaju oni koji su fleksibilni

I sa krizom i bez nje, opstaju oni koji su fleksibilni, koji se uspiju prilagoditi novonastaloj situaciji i koji se ne drže čvrsto starih i uhodanih načina poslovanja i života.

Naravno da nam nije svima isto i nismo svi u istoj situaciji. Ali svatko od nas mora se pobrinuti sam za sebe, u okviru svojih okolnosti, mogućnosti i sposobnosti. Neke promjene je možda moguće odmah primjeniti, a neke možda tek planirati za buduće vrijeme.

Na kraju, tj. za početak, najvažnije je izići iz uloge žrtve. Zastati, odmaknuti se od svega, … vidjeti gdje smo, sa čime raspolažemo… sabrati se, osvjestiti si da uvijek možemo barem nešto napraviti i zatim se i pokrenuti u tom smjeru.

Kada se jedna vrata zatvore, uvijek se otvore neka druga. Samo ih trebamo uočiti i zakoračiti prema njima.

Sve jednom prođe, proći će i ovo.