Kako “promjeniti svijet”?
Čini mi se da su ljudi malo svjesni koliko utječu na živote onih koji koriste njihove proizvode i usluge. Bilo da se radi o liječniku, službeniku na šalteru, konobaru, prodavaču ili vodoinstalateru.
Način na koji se obraćamo ljudima, koje informacije im dajemo i na koji način radimo svoj posao uvelike utječe na to kako će se ti ljudi osjećati i koliko će dobrobiti imati nakon suradnje s nama.
Često zaboravljamo da smo svi mi isti, i da težimo istim stvarima u životu. Kada pitate ljude što žele, svi žele da su sretni, zdravi, da ih se prihvaća, voli i cijeni. Znači svatko od nas to želi za sebe, a s druge strane tako često možemo vidjeti da je nekome na svom radnom mjestu teško uputiti barem osmijeh, pozdrav ili ljubaznu riječ.
Kada obučavam nove ljude za rad u mojim trgovinama uvijek im kažem da kada prodaju, zamisle da prodaju nekome od svojih najdražih. Jer, kada prodaješ svojoj mami ili sestri, prodat ćeš joj ono što joj treba i što će joj biti od koristi. Nikako joj nećeš nešto „uvaliti“. Dat ćeš joj sve potrebne informacije koje su joj bitne kako bi joj to što je kupila bilo od najveće moguće koristi. Također moramo biti svjesni da ono što je nama svakodnevica u poslu, ostalim ljudima to nije, i smatram da je naš zadatak da im jednostavnim (ne stručnim) riječima objasnimo ono što je za njih bitno.
Ako u osobi koja je pred nama gledamo čovjeka, a ne broj ili samo nekoga koga treba odraditi, tada ćemo napraviti sve što možemo da mu pomognemo u okviru svog posla. Jer, na kraju, vjerujem da je i dužnost nekoga kome sam došla na šalter ili u ured, čak i na kavu, da mi pruži uslugu najbolju za mene. A ne da trošim vrijeme i novac, a najčešće živce, zbog toga što mi netko nije rekao ono što je trebao ili nije odradio svoj posao kako valja.
Činjenica je da nam stanje u državi i sami sustavi u kojima živimo i radimo nisu baš na zavidnoj razini. Ali, vjerujem da ipak kao pojedinci možemo puno napraviti barem za one sa kojima direktno surađujemo. Jer ako se čovjek dobro osjeća nakon susreta s nama, taj osjećaj nosi dalje sa sobom u dan i širi ga dalje. Naravno da se ne možemo svima svidjeti, niti možemo svima sasvim ugoditi (nekima nikako). Ali ako korektno i s voljom radimo ono što radimo, tada ljudi to i osjete.
Nedavno sam bila na jednom predavanju za žene u poduzetništvu. Redom smo se predstavljale i uglavnom su to bile žene poduzetnice ili one koje imaju takvih ambicija.
Ali među nama je bila i jedna profesorica srednje strukovne škole.
Ona je došla kako bi čula nešto iz prve ruke o iskustvu žena u poduzetništvu i to prenijela svojim učenicima kojima želi približiti svijet poduzetništva i nastavu učiniti što zanimljivijom. Kaže da im pušta kratke filmove kojima im želi prikazati kako taj svijet funkcionira i kako bi im dala nadu u bolju budućnost, budući da oni sami, gledajući situaciju oko sebe, uglavnom baš i ne vide neke velike mogućnosti za napredak.
Nekako me se ona najviše dojmila, jer me podsjetila na to da svatko od nas može kroz način na koji radi uvelike utjecati na ljude sa kojima surađuje, a naročito ona kao profesorica koja svojim načinom predavanja oblikuje svijest tih mladih ljudi kojima predaje.
Možda me dijelom podsjetila i na mene. Jer i sama sam išla u tu istu školu. Nažalost, nama nitko nije puštao nikakve filmove, niti nam govorio da možemo biti poduzetnici ili nešto više od samih prodavača. Pripremali su nas jedino za to da radimo za druge, onaj posao za koji se školujemo.
Zamislite onda koliku razliku čini ova profesorica svojim načinom rada. Njoj je stalo i u skladu s time radi to što radi. A radi u istom sustavu kao i svi ostali profesori.
I kada u brojnim danas popularnim citatima možemo pročitati “možeš promijeniti svijet”, vjerujem da to možemo baš na način na koji radimo to što radimo i na način na koji komuniciramo sa svijetom.
I da, bitno je kako radite to što radite. Jer ako radite najbolje što možete, pa čak i kada radite za druge, tada sigurno imate velike šanse uspjeti i u vlastitom poslu.
Leave a Comment