Mirko Jelin – kuća brod
Ovo je poduzetnička priča o viziji i ispunjenju iste. O unutarnjoj i vanjskoj borbi sa tadašnjim sistemom. Ovo je nadasve priča o ljubavi prema onome tko smo, otkuda smo i onome što ostaje iza nas i naših predaka.
Već godinama slušam priče o kući brodu u Cisti Velikoj, ponad Splita, koju je napravio rođeni ujak mog svekra, Mirko Vučak.
Prošle godine, za vrijeme ljetovanja u Tučepima, odlučili smo proći Cistom da vidimo brod. Plan je bio da ga vidimo izvana, poslikamo i idemo doma.
Ali, kada smo došli, vrata nam je otvorila Zdenka, jedna od Mirkovih kćeri, koja je baš došla par dana prije sa sestrom iz Njemačke gdje žive već desetljećima. Nije mogla vjerovati da na vratima ima nećaka iz Bjelovara kojeg je vidjela dok je bio još mali.
Mirko Vučak, čovjek ispred svoga vremena
Mene je oduševila ta priča o brodu, ali je pomalo i tužna.
Brod je napravio Mirko, čovjek koji je bio vizionar, poduzetnik i daleko ispred svog vremena. Prema svojoj zamisli i svojim rukama, brod je napravio početkom 60-tih prošlog stoljeća. Mirko je bio samouki majstor, ali ovo što je napravio, zaista je vrijedno divljenja.
Brod je u početku radio kao gostiona i restoran. U bazenu unutar broda plivale su ribe koje su gosti birali da im kuhar pripremi za jelo. Na gornjem katu su sobe, većina ih je imala i vlastitu kupaonicu. Danas su većim dijelom preuređene.
U stražnjem dijelu broda bilo je 100-tinak sjedećih mjesta u restoranu.
Ne znam točno do koje godine su bili otvoreni, negdje do početka rata. Znam da je moj dragi sa tatom i bratom tamo bio prije 20 godina, išli su u posjet Mirku, i tada već godinama nisu radili.
Mirko je ostario, sin mu Ivan obolio, obje kćeri su otišle raditi u Njemačku, tamo se udale i stvorile svoj život.
Kako nitko nije vodio brigu o brodu niti ga održavao, bio je u prilično lošem stanju, uništen od vlage i vremena (posljednje slike).
Ljubav prema rodnoj kući
Ovako brod danas izgleda jer je Zdenka, jedna od sestara odlučila da će prodati svoju kuću u Njemačkoj kako bi spasila svoj rodni dom. U tome joj je pomogla i sestra Veronika, koja kaže da nije bilo emotivne Zdenke, sve bi propalo.
One već godinama obnavljaju kuću iako ne žive ovdje, već dođu povremeno, tako da smo imali pravu sreću što smo ih uopće zatekli u brodu.
Oduševila me ta njihova snaga i volja za oživljavanjem i očuvanjem očevine. Jer one su dvije sićušne starice prešle sedamdesete, ali pune života i entuzijazma koje su se prihvatile ogromnog posla.
Dale su si u zadatak da očuvaju brod od propadanja i evo, uspjele su u tome, iako tu ima još dosta posla i treba još puno novca da se to sve završi i dovrši. Nemaju ambicija same otvarati brod, ipak je to posao za nekog u mlađim godinama, sa više snage i ambicije.
Predložila sam im da još malo srede donji dio, iznajme ga nekome i tim novcem sređuju ostatak broda. Nude ga nama, ali…ali ☺.
Brod ima ogroman potencijal, ali zahtijeva i puno rada i angažmana. Možda naiđe netko tko bi se prihvatio tog posla.
Svaka čast Franki i Veroniki, velika su mi inspiracija.
Meni je ovo jako draga priča o viziji i ostvarenju iste, o borbi sa sustavom (u vrijeme komunizma, Mirko nije bio dio toga i zbog toga je bio u nemilosti i često u zatvoru), o ljubavi prema ostavštini, o unutarnjoj snazi i volji da se u kasnim godinama poduzme sve što se može da se spasi ono što se voli. Jer ovako što ideš raditi samo i jedino iz ljubavi.
30-tak kilometara od mora na potezu od Sinja do Imotskog, u Cisti Velikoj, kuća brod – Mirko Jelin. Možda ste je vidjeli, vrlo vjerojatno ste za nju čuli.
Ovo su zapravo ekskluzivne fotografije broda iznutra, jer na internetu se mogu pronaći samo slike broda izvana, nisam nigdje našla baš nikakvih fotografija unutrašnjosti broda. Uživajte :)!
P.S. Željela bi napomenuti ovdje da ako ćete naići tim putem i poželjeti se slikati pored kuće, to činite eventualno s vanjske strane ograde. Kuća nije otvorena za javnost i svojim ulaskom u dvorište zapravo narušavate privatnost ljudi koji u njoj žive i žele svoj mir. Budite uviđavni i poštujte to!
Leave a Comment