Sjeti se…
Često naiđu periodi u životu koje bi radije preskočili ili mijenjali za neke sretnije i mirnije dane. Naiđe period kada nam bude zaista teško. Tada se obično samo vrtimo u krug i teško je izići iz tog kruga. Neprestano razmišljamo o tome što nas muči i u glavi vrtimo svoje filmove svih mogućih varijanti riješenja, najčešće onih crnih i prouzročenih strahom.
Ponekad su to svakodnevne situacije kojima mi pridajemo preveliku važnost zbog upletenosti u priču, a ponekad su i zaista velike stvari o kojima nam ovisi i zavisi daljnji tijek života.
Kao podsjetnik na to što trebam napraviti u tim i takvim trenutcima, uz radni stol, stoji moja slika ispred fontane Di Trevi u Rimu, na kojoj piše „Remember Me“ (Sjeti se Mene).
To SJETI SE za mene ima dva značenja.
Prvo je da se sjetim primijeniti sve ono što znam da treba u takvim razdobljima. A to je:
* sjeti se da umanjiš važnost cijele situacije, što više pažnje tome pridaješ, to izgleda gore, pružaš otpor pronalasku rješenja
* sjeti se da dok si god u grču oko toga to produžuješ vijek cijele situacije
* sjeti se da tek kada otpustiš i prihvatiš svako moguće riješenje kao ono koje je najbolje za tebe, otpuštaš uzde i ono što je zaista najbolje za tebe će i biti (ponekad se dobrobit toga vidi tek naknadno, jer nas ta situacija promijeni na nekoj dubljoj razini svijesti gdje spoznamo ono što inače ne bi da se nismo suočili sami sa sobom na toj razini).
* sjeti se da si ti kreator svog života
* sjeti se da svojim riječima, mislima i emocijama kreiraš, zato biraj one misli i emocije koje podižu vibraciju i dovode te na razinu gdje se nalaze rješenja
* sjeti se da se zaustaviš svaki puta kada kreneš negativno razmišljati ili pričati nekome o svojim izazovima. Promjenom svojih misli i riječi mijenjaš i svoje emocije. Svjesno to radi i s vremenom će biti sve lakše.
* sjeti se da iako ti to na početku može zvučati lažno, ti znaš da tako usmjeravaš situaciju u smjeru u kojem želiš da ide. Od iskrenih pozitivnih misli i emocija ne može proizaći ništa loše.
* sjeti se da u svojim mislima stvoriš slike krajnjeg ishoda kakvo želiš da bude za tebe. Ako nisi sigurna što bi to točno bilo, jer ponekad stvari ispadnu i puno bolje od onoga što smo mogli i zamisliti, reci: Neka bude najbolje za mene, Bože, puštam u Tvoje ruke.
* sjeti se da je zahvalnost ono što te diže na višu vibraciju i u sadašnji trenutak. Tek kada osjećaš iskrenu zahvalnost, može ti doći još toga na čemu ćeš moći biti zahvalna. Jer ono gdje usmjeravamo pažnju, to raste.
* sjeti se unaprijed zahvaliti za povoljan ishod, tako potvrđuješ da vjeruješ u njega i na taj način ga privlačiš i puštaš u svoju realnost. Zahvalnost je jedna od najmoćnijih tehnika. Spušta nas u poniznost i daje nam uvid u to koliko smo zapravo blagoslovljeni svime što imamo (čak i kada mislimo da nemamo puno toga na čemu bi mogli i trebali biti zahvalni).
Drugo značenje je:
* sjeti se da te Svemir, Bog, Univerzum…UVIJEK podržava. On je tu za tebe. Pouzdaj se u Njega i prepusti Mu svoje brige. Znaj da si voljena i da nisi sama.
Na kraju SJETI SE svih svojih dosadašnjih POBJEDA. Svih onih situacija koje si proživjela do sada, a koje nisu bile nimalo lake, ali si ih svejedno nadišla.
TO će te podsjetiti na snagu koju nosiš u sebi.
TO neka ti bude podsjetnik da je sve prolazno i da ništa ne traje zauvijek. I da nakon svake kiše i oluje, uvijek ponovno zasja sunce.
Nastoj u svemu gledati pozitivnu stranu. Neke situacije moramo proći da bi rasli, da bi spoznali sebe, da bi shvatili koliko smo jaki, za što smo sve sposobni. Neke moramo proći da bi naučili potrebne lekcije.
Ako nam se iste situacije ponavljaju, to samo znači da iz njih nismo izvukli pouku i samo zato nam stalno iznova dolaze u život (znam da je to teško prihvatiti i meni je bilo). Jednom kada spoznamo ono čemu nas ta lekcija uči, više se neće ponavljati, jer, ili se nećemo više dovoditi u takve situacije ili ćemo naučiti postavljati granice sebi i drugima.
Kada shvatimo da smo mi sami odgovorni za sve što nam se dešava u životu, stvari postaju puno jasnije. Ali i teže. Barem u početku. Uvijek je lakše kriviti druge za ono što nam se dešava, ali zapravo, sami uvelike utječemo na to kakav život živimo.
Rekla bi sa sve potječe iz “ne ljubavi” prema sebi. Da bi živjeli život kakav zaslužujemo, prvo moramo iskreno i nesebično voljeti sami sebe. Moramo si biti važni. Ako nećemo biti važni sebi, vjerujte, nećemo biti ni drugima. Ne pričam ovdje o sebičnosti i sebeljublju kakvo često možemo vidjeti.
Pričam o iskrenoj ljubavi i brizi za sebe. Od toga kakve monologe vodimo u glavi, što si govorimo. Da li se opterećujemo osjećajem krivice i nametnutog srama, osjećajem manje vrijednosti? Brinemo li se kako se hranimo i vodimo li brigu o svom tijelu?
Dopuštamo li drugima da upravljaju našim životima? Radimo li nešto kontra svojih osjećaja samo da bi druge zadovoljili i usrećili i znamo li postaviti granice do kojih smo spremni ići? Znamo li reći NE?
Moj se život uvelike promijenio od kada sam to počela raditi. Kada sam jasno odredila granice preko kojih nisam više bila spremna ići. Kada sam prestala prelaziti preko postupaka nekih ljudi zbog kojih nisam mogla noćima spavati. Ubrzo su svi oni otišli iz mog života, na tako lak način na koji nisam niti mislila da su mogući.
Kada vide da više ne mogu raditi onako kako su radili i postupali do tada, prvo se čude što se dešava, ali zatim se maknu oni ili ja, ovisno o situaciji.
Na taj način preuzimamo vlast nad svojim životom i njime više ne upravljaju drugi, već mi sami.
Također je na nama izbor kako ćemo reagirati na određenu situaciju. Ponekad se ne možemo maknuti od nekih ljudi, ali možemo izabrati drugačiji način ophođenja s njima i drugačiju reakciju na njihove postupke prema nama. Samo moramo biti svjesni da je ta odluka uvijek na NAMA samima.
Leave a Comment