Što je presudno za uspješan biznis

Za početak priče o biznisu, rekla bi što je to što vjerujem da je najvažnije za svijet poduzetništva…mindset, tj. mentalni sklop, to je najvažnija osobina svakog poduzetnika. Mindset poduzetnika se uvelike razlikuje od mindseta zaposlenika (ovdje bi napomenula da čak i ako radite za nekoga, možete imati mindset poduzetnika). To je način razmišljanja gdje preuzimate odgovornost za apsolutno sve što se dešava u vašem poslu. Ne prebacujete krivnju na druge, već snosite odgovornost za sve što se dešava u vezi s vašim poslom. Ovdje ste vi pokretač svega. Nema drugih. Morate misliti i razmišljati o svim onim velikim stvarima, ali isto tako i o mnogim sitnicama. Morate konstantno donositi odluke, male i velike.

Mindset poduzetnika vidi mogućim ono što drugima izgleda nemoguće. I ide tim putem, unatoč svima i unatoč svemu. On je spreman na promjene, zaokrete i promjene smjera. Spreman je čak i odustati od svoje ideje kada zaključi da je to potrebno. Spreman je neprestano učiti, radoznao je i ide naprijed unatoč strahu koji osjeća. Ponekada je stvarno to opterećenje, ali ima to i svoju drugu, dobru stranu.

U poduzetništvu treba naučiti funkcionirati na drugačiji način. Naročito ako do sada niste imali doticaja sa tim svijetom. Onima koji dolaze iz takvog okruženja, oni već imaju neki uvid kako taj svijet funkcionira i njima može biti lakše od onih koji, kao što sam bila i ja, prelaze s radničkim mentalitetom u, njima novi, svijet poduzetništva. Taj prijelaz može biti pomalo i gadan i otrežnjujući. Jer očekivanja su jedno, a stvarnost sasvim nešto drugo.
Jer kada sa sistema redovne plaće, prelaziš na sistem „ono što ti ostane kada sve platiš“ (ako uopće imaš dosta), treba se naučiti na novi režim osobnog financiranja. Nažalost, vidjela sam mnoge primjere kako su smatrali da im je promet zarada, i nisu dugo trajali.

Kada radiš za sebe, nema sigurne plaće, nema radnog vremena, nema nikoga da donosi važne odluke umjesto tebe ili nekoga na koga bi mogao prebaciti odgovornost. Kada radiš za sebe raspolažeš s onoliko novca koliko ti ostane, ako i ne radiš od 0-24, posao ti je stalno u podsvijesti, ti si odgovoran za sve.

Kada radiš za sebe to nije posao, to je način života. Vjerujem da način na koji radimo (što god i gdje god da radimo), odražava našu osobnost i ono kakvi mi zaista jesmo.

Obično kažu da treba tri do pet godina za uspjeh. I mogu se složiti s time. Meni je za prvu trgovinu trebalo pet godina da stane na noge. A onda mi je postalo dosadno, pa sam otvorila još jednu, u jeku krize, pa je njoj trebalo još otprilike tri. I tako mi je prošlo cijelo desetljeće u nekoj vrsti borbe za goli opstanak.
To je moj dio priče, ali, ne krećemo svi mi sa iste startne pozicije.

Danas imate mnoštvo poticaja za samozapošljavanje i za početnike. Danas imate internet i društvene mreže koje vam mogu poslužiti i za traženje informacija, ali i za besplatan marketing, što je velika stvar, naročito u početku. Imate raznorazne tečajeve, seminare i radionice za početnike, savjetovališta, poslovne inkubatore kao podršku. Preporučam da ih iskoristite najbolje što možete, zato i postoje.

Dok sam ja kretala ničega od toga nije bilo, barem ne u ovom današnjem obliku. Snalazila sam se sama s onime što sam znala i imala. Počela sam ne sa nulom, već sa velikim minusom, jer sam imala tri privatna kredita koja je trebalo vraćati i troje malih školaraca. A pokrenula sam posao s balonima u Bjelovaru, gdje nitko za to nije ni čuo, niti je znao što ja to uopće pobogu radim. Ajme, samo kad se sjetim. Sve, ali sve što god bi malo zaradili išlo je za posao. Stalno smo nešto nabavljali i kupovali za trgovine. Bilo robu, bilo opremu. I stvarno smo skromno živjeli tih prvih deset godina. Sve je doma (osim tekućih i obaveznih stvari) bilo stavljeno na čekanje i sve smo ulagali samo u posao. Imala sam silnu želju mijenjati doma sve što je trebalo, ali jednostavno nisam htjela dok god nisam imala toliko viška da bi mogla napraviti to što sam zamislila bez brige kako ću dalje. Ali, došla sam ja na svoje, pa smo posljednjih godina stalno u nekim radovima (smajlić).

Uz svu tu pomoć i podršku koja vam je danas na raspolaganju, lakše je krenuti novim putem poduzetništva. Ali, prije svega, zavirite u sebe i preispitajte se da li ste spremni na taj način promijeniti svoj dosadašnji život. Da li ste spremni raditi i kada svi drugi odmaraju (barem u početku), da li ste spremni odreći se trenutnog zadovoljstva za ulaganje u buduće dobro. I ono najvažnije, da li ste spremni na konstantno učenje i primjenu istoga. Jer, u poslu, ali i u životu, jedino je promjena stalna i neizbježna. I to sve bez ikakve garancije u uspjeh.

P.S. Čini mi se da je ovaj tekst ispao pomalo mračan, ali mislim da je ovo realno. Mogla sam i reći da to može svatko, ali ipak nije sve za svakoga. Vidjela sam ljude koji su bili zaljubljeni u svoju poslovnu ideju, koja i nije bila loša, ali kada su vidjeli što vođenje vlastitog posla zapravo jest, nisu se mogli ni znali nositi s time. Neki su to shvatili na vrijeme, neki nažalost i nisu. Možda da su znali bar otprilike što ih čeka, možda bi zaključili da je za njih bolje ipak raditi za druge, odraditi svoje radno vrijeme i “biti na sigurnom”. Zato, zavirite u sebe, porazgovarajte iskreno i otvoreno sa samima sobom i ako se uspijete dogovoriti, krenite i SRETNO!